Način na koji razgovaramo sa svojom djecom o korištenju tehnologije može imati veliki utjecaj na njihovu sposobnost da postanu pametne i zrele odrasle osobe. Sam izbor riječi koje koristimo kada ih kritikujemo može napraviti razliku između sretnog i zbunjenog djeteta. Najuspješniji roditelji pomažu svojoj djeci da zaista shvate zašto je nešto dobro ili loše po njih.
Evo četiri uobičajene primjedbe koje roditelji upućuju djeci zbog vremena provedenog za ekranom.
1. "Ovisni ste o svom telefonu."
Ova je izjava možda najčešća od svih, međutim to je zbunjujuća poruka za dijete.
U većini slučajeva sam uređaj ne stvara ovisnost, već određena aplikacija ili web stranica koja, ako se neprestano koristi, može stvoriti neravnotežu ili čak ovisnost.
Kako biste preoblikovali ovu izjavu, navedite šta vas zaista brine. Je li problem što vaše dijete ne sudjeluje u aktivnostima u fizičkom svijetu za koje mislite da su važne?
Ako je tako, umjesto da ih obavijestite da imaju problem s količinom vremena koje provode na uređaju, preformulirajte primjedbu s uvjerljivim razlogom da učine nešto drugo.
Primjeri preformulisanih izjava:
"Čini se da još niste trenirali danas."
“Nismo se družili kao porodica od kad ste došli iz škole, jeste li za monopol?”
2. "Predugo igrate tu igru."
Ova izjava se također fokusira na vrijeme koje vaša djeca provode na jednoj digitalnoj aktivnosti. I to je problematično jer se ne bavi problemom aktivnosti.
Možda bi čak primijetili da ako gledaju film - također na ekranu - ista dva sata, vjerojatno ne biste rekli ništa.
Okvir digitalnog balansa zahtijeva od roditelja da procijene kvalitetu igre. Postoje igre koje edukuju, kao i one koje zaglupljuju. Na roditeljima je da izdvoje vremena i pomognu djeci da naprave pravi izbor. Ako mislite da igra ima manju vrijednost od ostalih digitalnih aktivnosti, ukažite na to.
Primjeri preformulisanih izjava:
"Čini se da vam ova igra privlači više pažnje nego što zaslužuje, s obzirom na činjenicu da se uglavnom temelji na ponavljanju i sreći."
Gornja izjava mogla bi dovesti do razgovora o vrijednosti različitih aplikacija instaliranih na uređaju i o tome koliko koristi imamo ako toliko pažnje uložimo u datu aktivnost. Roditelji bi mogli pitati nešto poput: "Koje druge aktivnosti želite raditi, osim igranja videoigara?
3. “Prestanite sjediti na računaru cijeli dan.”
Ovo je posebno zbunjujuća poruka ako je prijedlog zamjenske aktivnosti čitanje knjige.
Čini se da je čitanje knjige čak i manje aktivno od korištenja uređaja. Ne kažemo da čitanje nije dobra aktivnost za dijete da u tom trenutku pronađe ravnotežu. Samo što navedeni razlog, "prestanite sjediti", nema smisla za dijete kojemu se nudi alternativna aktivnost koja uključuje isto toliko sjedenja.
Također, sasvim je moguće da je vaše dijete već čitalo knjigu na svom uređaju. Cilj je biti što precizniji o tome zašto mislite da aktivnost nije u ravnoteži.
Primjeri preformulisanih izjava:
Ako ste zabrinuti što ne provode dovoljno vremena čitajući, to je sjajan razgovor. Mogli biste razgovarati o važnosti osiguravanja vremena za čitanje, na ili van uređaja, u nekom trenutku tokom dana.
Ako je zabrinutost potreba za fizičkom aktivnošću, razgovor bi se manje odnosio na neupotrebu računara, a više na pronalaženje odgovarajućeg vremena za vožnju biciklom ili trčanje.
4. "Morate komunicirati sa stvarnim ljudima."
Govoriti djetetu da “siđe s telefona da provodi vrijeme s ljudima” je izjava koja nema smisla za nekoga ko preko svog telefona komunicira s više ljudi nego kad nije na telefonu.
Jedna od glavnih prednosti učešća u virtualnom svijetu je ta što nam omogućava interakciju s većom raznolikošću ljudi nego što bi to bilo moguće u fizičkom svijetu.
Primjeri preformulisanih izjava:
“Želimo priliku da provedemo vrijeme skupa kao porodica.”
"Dobro je imati i neke lične interakcije sa svojim prijateljima."
Oba primjera mogu dovesti do razgovora o pravoj ravnoteži između interakcije sa prijateljima i porodicom, nasuprot ličnoj, što je od vitalnog značaja za razvoj zdravih vještina socijalne interakcije.
Comments